Tjedni raspored  

PONEDJELJAK, 25.9.:

  • 19.00 sati - zbor mladih u crkvi St. Antonius

SRIJEDA, 27.9.:
Sv. Vinko Paulski, prezbiter

  • 17.00 sati - upis za vjeronauk u Obere Bahnhofstr. 26 u Backnangu
  • 19.15 sati - sjednica past. vijeća sveti Ante Padovanski u Marienburgerstr. 5

ČETVRTAK, 28.9.:
Sv. Većeselav, mučenik

  • 18.30 sati - krunica Božanskom milosrđu i sveta misa u Raum der Stille
  • 19.15 sati - sjednica past. vijeća sveti Nikola Tavelić u Marienstr. 4

PETAK, 29.9.:
Sv. Mihael, Gabriel i Rafael, arkanđeli

  • 18.30 sati - krunica Blažene Djevice Marije i sveta misa u crkvi St. Antonius
  • 19.30 sati - mješoviti zbor u Marienstr. 4

SUBOTA, 30.9.:
Sv. Jeronim, prezbiter i crkv. naučitelj

  • 10.00 sati - upis za vjeronauk u Marienstr. 4 u Waiblingenu

NEDJELJA, 1.10.:
26. nedjelja kroz godinu; Sv. Terezija od Djeteta Isusa (Dan zahvalnosti za plodove zemlje)

  • 10.30 sati - Backnang, St. Johannes
  • 12.00 sati - Waiblingen, St. Antonius
   

Pogled unaprijed  

  • 30.9.2017.
    Početak vjeronaučne godine
  • 1.10.2017.
    Dan zahvalnosti za plodove zemlje
  • 6.10.2017.
    Hodočašće u Ebersberg (SE Backnang)
  • 30.10.-3.11.2017.
    Jesenski praznici
  • 12.11.2017.
    Dan župe u Waiblingenu (Tavelićevo)
  • 3.12.2017.
    Nikolinje u Waiblingenu
  • 10.12.2017.
    Nikolinje u Backnangu
  • 16.12.2017.
    Božićna tombola za djecu
  • 16.12.2017.
    Božićna sveta ispovijed u Waiblingenu
  • 22.12.2017.-5.1.2018.
    Božićni praznici
  • 1.4.2018.
    Uskrs
  • 29.4.2018.
    Prva sveta pričest
  • 10.6.2018.
    Sveta krizma
   
25. nedjelja kroz godinu (A)
Misna čitanja: Iz 55, 6-9; Ps 145, 2-3.8-9.17-18; Fil 1, 20c-24.27a; Mt 20, 1-16a
 
SVETE MISE (Zaziv Duha Svetoga):
  • 10.30 sati - Christkönig - Backnang
  • 12.00 sati - St. Antonius - Waiblingen

 Radnici posljednjeg sata

Prispodoba nam je bliska. Prizor je veoma svjetovan. Kao da se ništa religioznoga ne pripovijeda. Riječ je o tržištu rada. Tu su radnici i nezaposleni; tu je poduzetnik, upravitelj, plaća po danu. Sve je to veoma jasno. Ono što nije jasno jest mjerilo po kojemu se plaćaju radnici. Kada bi današnji poduzetnici tako postupili, nastao bi pravi urnebes. Jer, nitko pametan ne bi ustajao ranom zorom i dolazio na posao, kada se može na jednostavniji i jeftiniji način isto zaraditi.

Dobro se prisjetiti što prethodi samoj priči: Petrov upit Isusu - Evo, mi sve ostavismo i pođosmo za tobom. Što ćemo zauzvrat dobiti? Drugim riječima: Nalazimo li se na istom stupnju s onima koji cijeli život žive prema vlastitim prohtjevima i onda se u starosti, kada su fizički iznemogli i psihički klonuli, odjednom obrate i postaju pobožni?! Isus odgovara ovom prispodobom i kaže: ‘Točno onako kako vi ne biste htjeli, tako zapravo Bog čini i postupa: plaća punu plaću i onomu koji je došao posljednji u njegov vinograd.’

Isusove prispodobe su kao šifrirana poruka. Ništa se ne može razumjeti ako se ne poznaje kod. Uvijek postoji točka odakle se otvara dublje značenje cijele prispodobe. Koja je to? Cijela prispodoba dobiva smisao samo pod jednim uvjetom: ako shvatimo da se rad događa u vinogradu, tj. da je riječ o služenju Gospodinu u njegovu vinogradu a ne o našim zaslugama. To znači da je sami rad u Božjem vinogradu dar, velika milost i nosi svoju plaću u sebi. Ako nešto činimo za Boga, tada temeljna motivacija ne bi trebala biti - primjerice, da zaradimo vječno blaženstvo - nego je dobro djelo samo po sebi nagrada, samo blaženstvo! Zar tolika muka i nemir u našemu životu ne dolazi upravo od toga da smo zaboravili tu veliku istinu i da smo premalo svjesni da smo Božji suradnici?!

Tko je svjestan da je Božji suradnik, drugačije se postavlja u životu. Takav čovjek vidi svoj svakidašnji život i dužnosti koje mora ispuniti, ljude koje susreće, unutar jednog promišljenog plana u kojemu ništa nije slučajno. Vjeruje da je postavljen od Boga na svoje mjesto, ondje gdje ga Vinogradar upravo treba. Možda sada bolje shvaćamo da oni koji se bune zbog neobičnog postupka vinogradara jesu zapravo početnici u vjeri i ne shvaćaju o čemu je zapravo riječ. Zar Bog nije upravo velik po tome što uvijek poziva i pruža nam priliku preusmjeriti život? Bog nas poziva da ne lutamo besposleni po trgu našega života, nego da se stavimo u njegovu službu i započnemo osobnu povijest s Njim. Istinski obraćenici žale za svakim trenutkom koji su nekorisno proveli daleko od Boga. Oni shvaćaju da njihova besmislena sloboda koju su proveli izvan Božjeg vinograda, nije bilo dobro vrijeme. Onaj tko se iskreno obratio i pokajao nikada neće reći: “Bogu hvala, da sam tako jeftino prošao, da je dovoljno obraćenje u zadnji čas!”

Radnici su bili zadovoljni dok su bili sami. Tek kada su došli drugi, počinje zavist, prepirka “Zar si zavidan što sam ja dobar?” Radnici koji su od jutra na poslu ne bi se pobunili protiv dobrote gospodara da se radilo o njima samima: kao neki doplatak, povišica. Tada bi bili veseli i zahvalni. Ali, čim je riječ o našim dragim bližnjima, to jest da Božja dobrota misli i na njih, tada osjetimo u srcu ‘lagani ubod’. Da moj suparnik, moj kolega na poslu, čak moja prijateljica nešto posebno dobije, e to nam nekako srce steže... Svima su nam poznate ove misli. Neki postanu i neurotični. Božja dobrota je pogrešnog dotakla, jer mene nije dotakla!

Doista, mi ne poznajemo jedni druge. Možda mislimo za nekoga da je napravio karijeru i zavidni smo mu jer je sigurno sada sretan. Bismo li se željeli s njim zamijeniti? Ali, baš u svemu?! Ne samo da preuzmemo njegova primanja, veliku kuću ili brzo auto, već i njegovu dosadu, životne strahove, prazninu? Možda neki bogati čovjek nosi duboku ranu u sebi? Možda tuđi brak nije tako sjajan kao što se nama čini u prvi mah?! Možda nekome zavidimo na veselom temperamentu a ne znamo za njegove probleme. Ne, mi vidimo samo fasade. Bog vidi noću. I samoću. On vidi tuđe nezadovoljno srce. Blažena sigurnost da je Bog zaista dobar, da je prema meni dobar. Jednom treba prestati s mučnim mislima je li Bog nekome dao više nego meni. Umjesto toga, u zahvalnosti moliti ga da bude blizu i drugima u onim skrivenim potrebama o kojima i ne slutimo.

fra Anđelko Domazet, OFM (www.franjevci-split.hr)

   

Župni list  

   

Kutak za dušu  

Kada treba naoštriti sjekiru…

Dvojica šumskih radnika zajedno su rušila stabla u nekoj šumi. Debla bijahu zdrava i jaka. No dvojica radnika, jednako spretna u rukovanju sjekirama, postizala su različit učinak. Prvi je udarao po stablu uporno i neprekidno dok ga ne bi srušio. Drugi se češće odmarao.

Uvečer bi prvi radnik, sav u krvavu znoju i posve iscrpljen, ustanovio da je na polovici drugoga stabla. Onaj drugi je, međutim, srušio i drugo stablo. Prvi se radnik u čudu pitao kako je to moguće: zajedno su počeli, stabla su bila jednaka, a on, premda je neprekidno radio, ipak je za polovicu stabla bio u zaostatku.

“Doista ne razumijem kako si mogao uraditi više posla premda si se često odmarao.”

Kolega mu se nasmije: “Ti si vidio da sam se odmarao, a nisi vidio da sam za to vrijeme oštrio sjekiru.”

Nepoznati autor

   

   

Posjetitelji  

Danas 101

Jučer 52

Tjedan 413

Mjesec 1341

Ukupno 25696

   
© Hrvatske katoličke zajednice sv. Nikola Tavelić - Waiblingen i sv. Ante Padovanski - Backnang